Weltschmerz

Krajnosti.

13.11.2013.

.

priča za čarobnjaka
                                                                                                                                  Zmaju, svrata
       



Lijep je dan za pecanje. U šumi se čuje poznat cvrkut ptica. Kakav li je život bićima koja
pjesmu ne čuju? Zrak je svjež i prosto poželiš da dišeš punim plućima. Nakon toliko
vremena, drago ti je što možeš. Gledaš u nebo, od oblaka praviš sjećanja, škiljiš, hoćeš
da se sjetiš nečeg jako bitnog, ne ide. Ali nema veze, ovo ionako nije dan za brigu.
Smiješ se sjetno, ali iskreno; voliš sve rijeke na svijetu, pogotovo s tom kapom na glavi.
Toplo je, ali samo onoliko koliko treba da bude. Drveća se preslikavaju u vodi i haos
koji stvara sklad umiruje tvoje misli. Budan si. Živo je tvoje utočište. U ruci stoji štap,
na udici pileće srce, na srcu rupa. Neko ti krade sreću, misliš, i još je samo ovo ostalo.
Vratite vrijeme, hoću još.

Negdje oko pola 3 izvuče udicu, ali uprkos dugom iščekivanju, na njoj se, umjesto
zlatne, koprcala mala ružna siva riba. Ali na njegovo iznenađenje, ona progovori
božanstvenim glasom: "Molim te, imam samo jednu želju... vrati me u jezero. Ionako
ću živjeti još nekoliko dana. Lijeva škrga mi je začepljena, a repna peraja jedva pomjeram.
Nemam ništa ponuditi zauzvrat, samo želim da se vratim."
I bez prevelikog razmišljanja, on je baci natrag u vodu. Naposljetku, šta će čarobnjaku
zlatna ribica, kada je on taj koji želje ispunjava?

"But we joke and laugh. Otherwise we would start screaming."


Weltschmerz

Cellar Door

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
13526

Powered by Blogger.ba