Weltschmerz

Krajnosti.

04.09.2014.

Smrt u prolazu

-“Imaš cigaretu?” – reče djevojka razbarušene kose.

“Je li to pitanje ili izjava?” – upita genijalac.

-“Stvarno? Hoćemo o semantici ili gramatici šta već? To mi je dosadno, čovječe, hoću da skočim sa mosta, daj mi cigaretu da zapalim, to će mi vjerovatno biti posljednja.”

“Zašto želiš skočiti s mosta? Ako je do novca, nemoj se ubiti, imam novca na pretek, mogu ti dati šta god poželiš.”

-“Čudno je to. Nikad ne dobiješ ono što tražiš u obliku koji ti treba. Ja tražim cigaretu, ti mi nudiš pare. To nema smisla, shvaćaš?”

“Stvarno nema smisla. U pravu si. Nisam priznao da je neko drugi u pravu osim mene dugo vremena. Ti mora da si nešto posebno.”

-“Ja nisam ništa posebno. Ako nisi primijetio, visim s mosta i pokušavam da si oduzmem život. Samo si ti zaslijepljen nekom čudnom mističnošću koja isijava iz mene, a koju samo ti vidiš. Ma daj, naslušala sam se takvih priča više nego što sam cigareta zapalila. Ti ostani ovdje, mene je želja prošla. Imaš nešto novca da mi posudiš, uhvatila me neka kriza, ne znam koji je fazon sa cigaretama i samoubistvom, valja je poetično, šta znam.”

“Evo, to je sve što imam.”

-“E hvala ti. I samo da znaš, ni tvoj život nema smisla, vjerovatno. Ali ko sam ja da ti to kažem. Plešem pred životinjskim očima gola i čekam bolju sudbinu. Ali nje nema, pa makar hiljadu puta bio genijalac. Aj zdravo.”

Voda je izgledala tako smireno. Zvala ga je u nepovrat, ali je nudila smisao.

“Ma ajd, makar nešto.” reče genijalac i skoči u vodu praznih džepova.

Weltschmerz

Cellar Door

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
12933

Powered by Blogger.ba