Weltschmerz

Krajnosti.

02.09.2015.

.

Mislim da mi je žao što sam izbrisala svoj stari blog.
Bilo je tu previše osjećanja, misli, neobičnosti i običnosti mog uma, pjesama, priča, petparačkih naravno. Ali sve je to značilo i u nekom trenutku me spašavalo od današnjice. Prebrodila bih dešavanje tako što bih to zapisala. I bilo je nekako lakše. Danas sve pokušavam da potisnem. Napišem pa izbrišem. Ne samo zato što mislim da nije vrijedno i dobro, nego zato što mislim da nema ni najmanjeg smisla.
Pokušavam da se ohrabrim govoreći da je bolje i kad je sranje, ali da postoji zapisano, sačuvano od zaborava. Ali možda je to to. Danas se više nadam da ću zaboraviti sve, nego sačuvati. Svaki osjećaj je otežan, svaka misao je uzaludna, um je zastario, a za pjesme i priče više nemam inspiracije. Uvijek sam smatrala kako je zapravo bol koja je bila previše prisutna stvarala želju za pisanjem. Ali tokom vremena je ima sve više i više, dok želja je sve manja.
Nekad mi se teško probuditi. Vrlo često se ne mogu natjerati da ustanem iz kreveta. Moj mozak paralizira udove i ponekad zamišljam kako propadam u krevet kao Renton u pod. Ili šolju.
Mrtve su suze. Mrtvi smo mi ujutro, dok se očajnički želimo natjerati na život.
Ali opet ustanem. U međuvremenu obavim što trebam, odem, vratim se, saslušam, kupim, ispunim križaljku, zviždim dok hodam, mašem avionima. Tužnim pogledom ispratim neka mjesta, zakasnim, nasmijem se osvijetljenim mostovima, zakašljem se na semaforu.
Ne vjerujem u neke izreke. Nikad nije kasno. Kako nije kasno kada ne možeš ostati? Kako nije kasno kada ne možeš izraziti? Izgovoriti? Pravi trenuci se uvijek gube. Prođu u onom trenutku između desno i lijevo. Dok prođeš rukom kroz kosu jer vjetra ne zanima. U erotičnom dodiru ispod rebara, ugrizu butine i stisku glave. Najzanimljiviji poljubac je onaj u kojem mislim da ću se utopiti u faci i tijelu osobe. I onda zakasniš.
Kažeš da bi volio da te udari auto. Ali zar nije bolje reći usmrti? Od udarca ćeš se možda morati oporavljati, od smrti nećeš.

Sreća je za druge. Kažem bez imalo patetike. Iako znam kako zvuči.

Weltschmerz

Cellar Door

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
13111

Powered by Blogger.ba