.

Mislim da mi je žao što sam izbrisala svoj stari blog. Bilo je tu previše osjećanja, misli, neobičnosti i običnosti mog uma, pjesama, priča, petparačkih naravno. Ali sve je to značilo i u nekom trenutku me spašavalo od današnjice. Prebrodila bih dešavanje tako što bih to zapisala. I bilo je nekako lakše. Danas sve pokušavam…

Nastavi čitanje →

o smrti

bez obzira što plačemo iz sebičnosti, škrtosti, spoznaja o nikad više je tužnija od svake suze što se slijeva niz lice i stvarno nije važno, bitno što plačemo zbog sebe a ne zbog njih spoznaja da su nestali zauvijek jača je i bolnija od svakog prigušenog jecaja sve nešto stišće u grudima prelama se i…

Nastavi čitanje →

.

E i još ovo. Malo hoćeš, malo nećeš. E jesam i ja kreten, kontam, bolja sam bila kad sam vjerovala da mogu kako treba zavoljeti ove dječake. Il hoće da te pojebu il sve nešto kontaju da ćeš ih spasiti od njih samih. Neću nikog da spašavam, nemam vremena, imam nekih pametnijih i glupljih stvari…

Nastavi čitanje →

.

Ima nešto gorko u sjećanju na ljude i ljepša vremena. I kao što je rekao naš dragi pisac, sreća je samo što će oni u budućnosti pominjati naša vremena kao bolja. Ali pitam se šta je tu sreća. I treba li nas taj osjećaj zadovoljiti. Dakle dobro je naše danas jer nije gore od njihovog…

Nastavi čitanje →

.

Mislim da je Medeja rekla "Smrt sam samoj sebi." Medeja je imala moć, ali je odabrala ljubav. Onda više nije imala moć, a ni ljubav. Samo neku osvetu, boga pitaj je li osveta uopšte vrijedna. Popij to, hajde, još samo malo, oni stvarno bolje izgledaju dok se tebi pogled muti. Ponekad imaju lijepe usne, ili…

Nastavi čitanje →

Smrt u prolazu

-“Imaš cigaretu?” – reče djevojka razbarušene kose. “Je li to pitanje ili izjava?” – upita genijalac. -“Stvarno? Hoćemo o semantici ili gramatici šta već? To mi je dosadno, čovječe, hoću da skočim sa mosta, daj mi cigaretu da zapalim, to će mi vjerovatno biti posljednja.” “Zašto želiš skočiti s mosta? Ako je do novca, nemoj…

Nastavi čitanje →

.

podnošljiva teškoća postojanja Dobila sam želju da napišem nešto večeras. Nemam pojma zašto sad baš, odjednom, nakon toliko vremena. Masa nekakvih stvari u glavi, nerješenih misli, ali nisam mogla da to složim u riječi. Večeras, eto, jesam. Počeću s tim da je grad hladan i mokar, i pust. Ljudi su ili kući pored radijatora, ili…

Nastavi čitanje →

.

Neću više da živim u Sebi. Ne mogu više da gledam ovim očima. Teški su mi kapci, Bole me impulsi Slike se isprepliću Besmisleno je traganje za značenjem U glavi više nema mjesta Bojim se da pomoć ne stiže I dani se nižu bevezno Ne želim više da dišem plućima Nemam šta lijepo da kažem…

Nastavi čitanje →

.

priča za čarobnjaka                                                                                                                                   Zmaju, svrata         Lijep je dan za pecanje. U šumi se čuje poznat cvrkut ptica. Kakav li je život bićima koja pjesmu ne čuju? Zrak je svjež i prosto poželiš da dišeš punim plućima. Nakon toliko vremena, drago ti je što možeš. Gledaš u nebo, od oblaka praviš sjećanja, škiljiš, hoćeš…

Nastavi čitanje →